Mašinski tehničari čekaju čak šest godina na zaposlenje, a maturanti gimnazije i ekonomski tehničari čekaju oko pet godina.
Potvrdili su ovo za "Nezavisne novine" iz Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske (ZZ RS) te dodali da najbrže dolaze do zaposlenja frizeri, ugostiteljsko-kulinarski tehničari, zubno-stomatološki tehničar i tehničari računarstva, koji na zaposlenje u prosjeku čekaju do godinu dana.
"U okviru VII stepena stručne spreme (VSS) najduže na zaposlenje čekaju profesori filozofije i sociologije, oko četiri godine, diplomirani geografi i diplomirani novinari, oko tri godine, te diplomirani istoričari, oko dvije godine i pet mjeseci", istakli su iz ZZ RS.
Mašinski tehničari, maturanti gimnazije i ekonomski tehničari su, kako oni kažu, i najbrojnija zanimanja na evidenciji.
"Ako od poslodavca i imamo iskazan interes za zapošljavanjem ovih zanimanja, zbog priliva iz obrazovnog sistema imamo veliki broj evidentiranih lica pomenutog zanimanja", istakli su oni.
Dodaju da na osnovu trenutnih pokazatelja na posao čekaju i nekvalifikovani NK i polukvalifikovani PK, te radnici niže stručne spreme NSS.
"Prosječna dužina čekanja na evidenciji nezaposlenih lica zavisi prije svega od stepena stručne spreme, zanimanja koje lice ima, dodatnih znanja i sposobnosti koje posjeduje te pokretljivosti van mjesta prebivališta", poručili su oni te dodali da je od velikog značaja i koliko je lice aktivno u traženju posla, broj iskazanih potreba u tom zanimanju, broj nezaposlenih lica evidentiranih u tom zanimanju.
Prema njihovim riječima, do 31. jula ove godine u ZZ RS prijavljeno je 66.263 osoba.
"To je za 8.845 ili 11,8 odsto manje u odnosu na isti period u 2021. godini, kada je bilo evidentirano 75.108 nezaposlenih ", istakli su iz ZZ RS.
Od ukupnog broja evidentiranih, kako oni kažu, 8.473 su lica sa VSS, 512 mastera, 42 magistra, 39 lica sa VSS 360 ECTS te 24 doktora nauka.
Saša Aćić, direktor Unije poslodavaca Republike Srpske, potvrdio je za "Nezavisne novine" da je ovo posljedica problema na koji se ukazuje duži niz godina, a to je neprilagođenost srednjeg usmjerenog obrazovanja potrebama tržišta rada i u smislu stečenog znanja i sporosti uklapanja mladih radnika u radne procese nakon završetka školovanja.
"Nužno je brzo i efikasno mijenjati nastavne planove i programe i prilagođavati ih lokalnim potrebama tržišta rada. Takođe, i upisne politike radikalno moramo mijenjati i prilagoditi ih potrebama lokalnog tržišta rada, a ne kao sada kadru koji je zaposlen u školama", istakao je Aćić.
On dodaje da upisne kvote moraju biti bazirane na projekcijama koje su napravljene na bazi postojećeg ljudskog potencijala i razvojnih politika lokalnih zajednica.
"Uporedo s tim poslodavci moraju obezbijediti rast produktivnosti i konkurentnosti kroz kontinuirano unapređenje uslova rada i tehnološki rast kompanija", rekao je on te dodao da regionalni savjeti za obrazovanje imaju za cilj sve navedeno.
"Ipak, sve to moramo raditi mnogo brže jer cijena koju plaćamo kao zajednica je prevelika, a to je odlazak ljudskog potencijala u druge zemlje", zaključio je Aćić.